Serbia | Croatia | Montenegro | Bosnia and Herzegovina

Poštovani Premijeru Mustafa,

Obraćamo Vam se ovim pismom povodom Međunarodnog dana nestalih lica zahtevajući od Vas i Vlade Republike Kosovo snažnije obavezivanje u pogledu rešavanja pitanja nestalih lica iz poslednjeg rata na prostoru Kosova.

Mi, mladi Republike Kosovo, zabrinuti smo zbog nemara prema nestalim licima i njihovim porodicama. Iako je prošlo 17 godina od rata na Kosovu i 8 godina od proglašenja nezavisnosti, naša država još uvek nije postavila ovo pitanje kao prioritet, ostavljajući porodice nestalih lica da lutaju raznim lokacijama grobalja s nadom da čuju neku vest o svojim najbližim, dok je društvo suočeno s mnogo nejasnoća.

Uporni smo u zahtevima za poštivanje prava, posebno prava porodica žrtava i društva uopšte. Mi aktivisti Moje Inicijative simboličnim akcijama nastavljamo skretati pažnju na pitanje nestalih lica, pozivajući se na član 5. Zakona o nestalim licima – pravo na informacije o sudbini nestalih članova porodice.

Uvereni smo da imamo pravo znati sve činjenice o zločinima koji su se desili za vreme ili odmah posle rata na Kosovu. Mi smo generacija koja nije iskusila rat ili smo bili veoma mladi da ga se sećamo, ali imamo potrebu i pravo znati koje su tačno posledice tog rata.

Svedoci smo nedostatka ubedljivih dokaza što pruža prostor za manipulaciju, nacionalističku agendu i pobude mržnje i netolerancije.

Zabrinuti smo što nije postojala volja naših predstavnika da pitanje nestalih lica bude tema dijaloga sa Srbijom, čime se usporava proces suočavanja s prošlošću i teškog nasleđa rata. Od celokupnog broja nestalih lica na Kosovu, njih preko 1600, još uvek je 116 djece i maloletnih od 2 do 16 godine koji nisu pronađeni, dok mi skoro pa ništa ne učimo o događajima iz rata. Udžbenici koji su odobreni od strane Vlade Republike Kosovo, sadrže vrlo malo informacija o ovim događajima i pri tome su narativi koji se koriste u školama i javnom diskursu isključivi i ne pružaju celovitu sliku o događajima iz prošlosti. Mi ne učimo o našim vršnjacima – Albancima, Srbima, Bošnjacima, Romima, Egipćanima, Aškalijama, Turcima, Gorancima i drugim koji se još uvek vode kao nestali.

Svesni odgovornosti koju Vlada ima prema građanima, zahtevamo od Vas da uradite sve što možete i što je u Vašoj moći da se od strane Vlade kojom upravljate ovom pitanju pristupi s visokim prioritetom i ozbiljnošću, sa istom privrženošću prema svim etničkim grupama koje žive na Kosovu.

Ovim pismom Vas podsećamo da je sudbina nestalih lica iz posljednjeg rata na Kosovu u Vašim rukama i Vaš rad će odlučiti da li će naša generacija i sledeće koje dolaze biti izložene riziku da iskuse istu nesreću. Takođe, ovim cipelama, koje su često s mnogo tuge jedina stvar koja je vraćena članovima porodice nestalih, podsećamo Vas da je Vaš posao taj koji može donekle olakšati njihovu teskobu i bol. Posao i obaveza institucija države je da budu glas žrtava i njihovih porodica.

Zato smo mi uporni u tome da javnost i Vlada budu upoznati s nepravdom s kojom se susreću žrtve, da pristup prema žrtvama bude solidaran, a ne sakrivanje i poniženje. Samo ovim putem se može vratiti dostojanstvo žrtvama.

Na kraju, pozivamo Vas da podržite osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava koje su se desile u periodu od 31. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine (REKOM); što je u interesu javnosti, žrtava, i ponajviše u interesu budućih generacija.

Nećemo odustati u nastojanju da se s ovim pitanjem postupa sa prioritetom od strane Vas i institucija na Kosovu, i nećemo prestati zahtevati informacije o prošlosti s kojom postupamo kao da je sadašnjost.

Zahvaljujemo se na Vašem vremenu i pažnji!

 

Iskreno,

Aktivisti/Aktivistkinje Moje Inicijative

Photo credit: Jetmir Idrizi
Photo credit: Jetmir Idrizi
Photo credit: Jetmir Idrizi
Photo credit: Jetmir Idrizi
Photo credit: Jetmir Idrizi
Photo credit: Jetmir Idrizi