U društvima koja su prošla kroz sukobe, tranziciona pravda se ne odnosi samo na suđenja ili dokumentovanje ratnih zločina, već i na način na koji društvo razume i pamti prošlost. U tom procesu, mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja, izgradnji narativa i stvaranju prostora za društveni dijalog.
Prema izveštaju Media and Transitional Justice koji je objavio International Center for Transitional Justice 2016. godine, napori tranzicione pravde oslanjaju se na medije kako bi se podstaklo stvaranje konsenzusa o prošlosti, pri čemu se to ocenjuje kao težak, ali suštinski zadatak ukoliko društvo želi da izbegne povratak u konflikt.
„Bez aktivnog učešća medija kao agenata društvene promene, koji su u potpunosti svesni svog uticaja ili odgovornosti u vezi sa procesom, osećaj vlasništva nad naporima tranzicione pravde u ključnim društvenim grupama ostaće nedostižan, čak i uz najsloženije napore javne komunikacije“, istaknuto je u izveštaju.
Međutim, iako se mediji smatraju ključnim faktorom u podršci procesima tranzicione pravde, izveštavanje o ratnim zločinima i sudskim procesima u postkonfliktnim društvima često ostaje pod uticajem političkih i etničkih narativa, kao i informativnih poremećaja.
Ova problematika je istaknuta u izveštaju After the ICTY koji je objavio BIRN 2018. godine, prema kojem, uprkos bogatoj dokumentaciji i dostupnim izvorima, još uvek nema znakova da se stvaraju narativi zasnovani na činjenicama o nasleđu ratova u zemljama regiona, uglavnom zbog snažnog nacionalističkog političkog diskursa u svim tim državama.
„Jedan od razloga zašto mediji često zanemaruju činjenice iz suđenja jeste to što je samo mali broj medijskih organizacija zainteresovan da prati takve pravne procese. Kao rezultat toga, vesti o suđenjima za ratne zločine retko dopiru do šire javnosti, uglavnom zato što glavni mediji nisu zainteresovani ili nemaju kapacitet da izveštavaju sa suđenja. Međutim, kada izveštavaju, izveštaji su obično pristrasni i etnički motivisani“, navodi se u izveštaju.
O tome je govorio i profesor na Odeljenju za novinarstvo Univerziteta u Prištini, Dren Gërguri, koji ističe da izveštavanje o temama koje se odnose na ratne zločine i procese pomirenja zahteva posebnu profesionalnu i etičku pažnju, zbog direktnog uticaja koji ove teme imaju na međuetničke odnose i izgradnju dugoročnog mira. Prema njemu, najčešći oblici informativnih poremećaja u ovoj oblasti uključuju dezinformacije, pogrešne informacije i emocionalnu manipulaciju istorijskim narativima.
„Studije na Kosovu pokazuju da javnost koja je kontinuirano izložena dezinformacijama biva pod njihovim uticajem. Zbog toga možemo reći da informativni poremećaj otežava postizanje dugoročnog pomirenja“, rekao je Gërguri.
Dalje, Gërguri kaže da često vidimo delimično predstavljanje činjenica, senzacionalističke naslove ili političke izjave bez dovoljne verifikacije, što stvara iskrivljene percepcije kod javnosti.
„Za identifikaciju je neophodno imati kritički sud prema sadržaju, proveru informacija i poređenje sa drugim kredibilnim izveštajima ili izvorima“, ocenio je on.
Menadžerka projekata u organizaciji Pro Peace, Vjollca Islami Hajrullahu, navodi da je jedan od glavnih izazova u promovisanju dijaloga i razumevanja u kontekstima u kojima cirkulišu netačni ili iskrivljeni narativi o prošlosti produbljivanje polarizacije percepcija i slabljenje poverenja između različitih društvenih grupa.
„Još jedan važan izazov odnosi se na kontinuiranu izloženost mladih dezinformacijama i neverifikovanim sadržajima u digitalnim prostorima i na društvenim mrežama. U nedostatku dovoljnih veština medijske pismenosti i kritičkog mišljenja, ovi narativi se lako internalizuju i utiču na način na koji se percipiraju istorija i aktuelna stvarnost, čineći teže izgradnju uravnoteženih i informisanih stavova“, dodala je Hajrullahu.
Takođe je istakla da jezičke podele i nejednak pristup verifikovanim izvorima na različitim jezicima dodatno otežavaju izgradnju inkluzivnijeg narativa zasnovanog na činjenicama i prihvatljivog za različite perspektive.
„Važan element rada Pro Peace-a je i saradnja sa organizacijama civilnog društva, kao i obrazovnim institucijama, kako bi se ojačalo obrazovanje za mir i informisanje zasnovano na činjenicama. Kroz ove aktivnosti, organizacija stvara sigurne prostore za refleksiju, učenje i kritičku diskusiju, podstičući mlade i javnost da razviju odgovorniji pristup informacijama i narativima o prošlosti“, zaključila je Hajrullahu.
Na Kosovu i u zemljama regiona, teme koje se odnose na ratne zločine, žrtve i sudske procese i dalje ostaju među najosetljivijim pitanjima u javnom diskursu. Više od dve decenije nakon završetka rata, interpretacije prošlosti često se i dalje grade na etničkim i političkim osnovama, utičući na to kako javnost percipira činjenice i procese tranzicione pravde. Mediji i digitalne platforme imaju dvostruku ulogu: mogu doprineti informisanju zasnovanom na činjenicama i promociji dijaloga, ali istovremeno mogu služiti i kao prostori za širenje manipulativnih narativa, polarizujućeg jezika i dezinformacija koje ometaju procese pomirenja.
Napisala: Viola Azemi